Raznovrsno profesionalno iskustvo Mirjanu Ivanović čini posebno bogatom iako je, kaže, često vodilo putevima koje nije ni sanjala. Ova raznovrsnost u profesionalnom iskustvu otvorila joj je vrata mnogim neočekivanim prilikama, dajući poseban kvalitet njenom karijernom putovanju.
Mirjana Ivanović rođena 2. juna 1986. godine. Fakultet političkih nauka, smjer žurnalistika, završila je u Podgorici. Radila je pet godina u medijima, bila novinarka u Vijestima i urednica u Dnevnim novinama, potom je osam godina provela u različitim državnim institucijama – u Upravi za sprečavanje prava novca i finansiranja terorizma, Ministarstvu unutrašnjih poslova, bila je savjetnica potpredsjednika Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i savjetnica predsjednika Vlade Crne Gore za medije i komunikacije.
Radno iskustvo sticala je i u Službi za odnose s javnošću Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, koja je zajednička služba za Vladu i britanskog premijera.
Posljednjih godina radi kao konsultantkinja za komunikacije u međunarodnim organizacijama, radila je kao programska direktorica u Arhimedu, a nedavno je osnovala firmu za komunikacije PR consultancy hub.
Ko-autorka je dva programa obrazovanja za komunikacije, akreditovana kod Centra za stručno obrazovanje i autorka nekoliko publikacija koje se tiču komunikacija i rodno odgovornog komuniciranja.
Ivanović je i generalna sekretarka SEECOM-a, profesionalnog udruženja službenika za komunikacije u javnom sektoru u Jugoistočnoj Evropi.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Bezbrižnost i ono najiskrenije dječje smijanje. Crvena lada i porodična putovanja do Lučica i Žabljaka. Da me tata pokrije kad zaspim u dnevnoj.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Samostalnost. Volim kad ne zavisim ni od koga/čega.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Pa mislim da nema toga. Ali sam uvijek željela da znam da pjevam. To je sad ipak samo za moje uši.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– To što znam da budem zlopamtilo. Ali, da povežem sa prethodnim odgovorom – ko pjeva zlo ne misli.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Iskrenost i posvećenost, bez foliranja.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– Svitanje. Monika Beluči.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Osjećajna, odgovorna, puna ljubavi, znatiželjna i nestrpljiva.
Za ovo posljednje se uvijek sjetim francuskog ambasadora u Crnoj Gori Bernara Garanšea sa kojim sam radila intervju na početku novinarske karijere i koji mi je nakon toga, kad god bismo se sreli govorio – “Patience Ms Boskovic” (Strpljenja, gospođice Bošković). Iskreno, prije toga nijesam sebe posmatrala kao nestrpljivu osobu, ali… Ipak je ambasador bio u pravu.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Cistijerna torta. Traži dosta sastojaka, vremena, preciznost u pravljenju jer sve mora tačno po receptu. E tako i ja volim da sve bude po agendi. Prilagođavam se, naravno, situacijama i promjenama, posao me godinama naučio da brzo reagujem na nepredviđene okolnosti, ali volim da stvari i događaji budu isplanirani.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Da mogu da vratim vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Ne bih se mijenjala ni sa kim. Svako ima svoju priču koju treba da doživi i ispriča.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Kad ne radim, volim da pođem negdje sa porodicom, van Podgorice, najčešće do mora.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– „Ti živiš u oblacima mala”, Zdravko Čolić.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Predstava “Pokojnik”. Iznova učite da se vrijeme i okolnosti mijenjaju, ali ne i ljudska narav.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Svuda bih voljela da pođem. Putovanja nikad dosta. Nikad nijesam bila u Portugalu, Južna Amerika je izazovna, Japan takođe. U putovanjima uživam, uvijek me napune pozitivnom energijom i novim vidicima.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Autobus. Za njega mi je uvijek asocijacija gužva, vrućina, mučnina. Nikako ga ne volim.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
– Baš sve ne pričam nikome. Sa porodicom podijelim najviše stvari, ali dosta razmišljanja i osjećanja zadržim za sebe. Kao mala sam baš bila ponosna na sebe zbog toga. I to je sve super dok to isto ne vidite u svom djetetu. Pa kad vam kaže da ne može nešto da vam ispriča jer “čuva glas”, možete samo da se nasmijete i sjetite se svoje majke.
Čemu se uvijek obradujete?
– Lukinom zagrljaju.
Da li za nečim žalite?
– Trudim se da to ne radim. Nema vajde što bi se reklo.
Bez čega ne možete?
– Bez porodice. Oni su sastojak koji svemu daje smisao.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Uvijek se izvinim kad smatram da sam pogriješila, bez obzira da li se radi o sitnici ili nečemu krupnom.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Zdravlja, ljubavi i upornosti da ne fali.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Suočila se sa velikim ličnim gubicima, ustala i krenula naprijed.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– U društvu sa dragim ljudima, putujući i trudeći se da dišem punim plućima.
Kako biste voljeli da umrete?
– Ne bih o tome da razmišljam. Samo lijepe teme…
Koji bi bio Vaš epitaf?
– Vidi prethodni odgovor…
